Plesna terapija jedna od novijih vrsta psihoterapije u Europi u koju je došla sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovakva vrsta psihoterapije se može smatrati egzistencijalno-humanističkom psihoterapijom kao što je npr. gestalt terapija ili art terapija.
Plesna terapija je tjelesno orijentisana psihoterapija koja se temelji na primjeni plesa i pokreta kao kreativnog procesa, a cilj joj je integrisati emocionalne, kognitivne, socijalne i tjelesne karakteristike svakog pojedinca.
Ples i pokret – zdravstvene prednosti
Ples kao terapija se pokazao izrazito koristan kod različitih skupina ljudi. Naime, ples kao tjelesna aktivnost se može prilagoditi onima koji se ne mogu uključiti u snažne pokrete zbog različitih ograničenja. U takvim situacijama, modificirani oblici plesa pružaju više prednosti od same fizičke aktivnosti, a ujedno su dostupni apsolutno svima.
Nadalje, ples kao fizička aktivnost:
- povećava fleksibilnost,
- povećava mišićnu snagu,
- povećava izdržljivost,
- poboljšava kardiovaskularne funkcije,
- potiče pravilan razvoj kralježnice,
- doprinosi općem osjećaju dobrobiti,
- otpušta endorfine koji poboljšavaju raspoloženje,
- oslobađa od depresije i tjeskobe,
- pomaže kod emocionalno ponašajnih poteškoća,
- pomaže kod neuroloških oštećenja (Parkinsonova bolest, demencije, traume mozga).
Terapija pokretom i plesom – teorijski temelji
Plesna terapija je nova vrsta psihoterapije u Bosni i Hercegovini, a mnogi ne znaju koje su blagodati plesa te na koji način on može zaista djelovati terapijski. Stoga je važno naglasiti nekoliko teorijskih temelja plesne terapije:
- zbog povezanosti tijela i uma, korištenje različitih obrazaca pokreta utječe na opće funkcioniranje osobe,
- improvizacija u pokretu i plesu omogućava doživljaj novog iskustva samoga sebe, svojih osjećaja i odnosa s drugim ljudima,
- tjelesni pokreti u obliku improvizacije plesnim pokretima otkrivaju dubinu psihičkog funkcioniranja osobe,
- odnos plesnog terapeuta i klijenta više se temelji na neverbalnim gestama i pokretima putem zrcaljenja.
Terapija plesom i pokretom – karakteristike
Osim improvizacije putem plesnog pokreta, terapija plesom i pokretom također pridaje važnost drugim neverbalnim karakteristikama kao što je disanje, držanje, gestikulacija, tonus mišića, ritam izvođenja pokreta, mimika, korištenje prostora itd.
Osim plesa, ova vrsta psihoterapije ponekad koristi i crtanje, pjevanje, glazbene instrumente i slične tehnike.
Ovakva vrsta psihoterapije je namijenjena svim uzrastima – od djece do starijih pojedinaca. Isto tako, pogodna je za sve vrste poremećaja i bolesti s kojima se pojedinci susreću, a može se primjenjivati individualno i grupno, ovisno o procjeni terapeuta i veličini grupe.
Cijeli terapijski proces se sastoji od četiri faze:
- priprema (zagrijavanje i uspostavljanje sigurnosti),
- inkubacija (svjesna kontrola, simbolika pokreta),
- iluminacija (značenje pokreta i pojava uvida),
- evaluacija (značenje procesa i završetak).
Plesni terapeut mora proći kroz određenu vrstu dodatne edukacije, a najčešće su to psiholozi koji se odluče za psihoterapiju plesom i pokretom u svojem profesionalnom usmjerenju.
Plesnu terapiju koristi i trenerski tim SPK Bolero tokom projekta “Plesom do osmijeha” o kojem možete saznati nešto više u prilogu na LINK-u.